Danas je bio čist, vedar i topao dan kakav i treba da bude ovde u proleće.
Zato se tako jasno vidi Avala.
Da nije hladnijeg jutra i nošenja garderobe po inerciji -svi bi bili kratkih rukava.
Oko 16 h je bilo mislim preko 20 C .
Krenuo sam u šetnju u trenerci ( gornji deo) pa sam u putu morao da je skinem.
Kažu da se Srbi u svetu poznaju po -trenerci i patikama.
(Letos mi,jedan naš, kaže da su ga,tako obučenog, u Švajcarskoj legitimisali , u gradu, i pitali da li je član neke sportske ekipe.)
Dok sam bio odsutan izletište mi ozelenilo.

I ovo moje drvo-kesten.

Dobra ti je ova BG web.Nisam znao.
Iako sam tu , skoro u predgrađu BG , retko idem a i nije mi lako tamo stišati emocije.
Tu sam od 1980-1985 i ja proveo , iskreno, najlepše godine mog života.
Čini mi se da sam i tada bio svestan da više nikad neće biti tako.
Istina, nestale su one podsvesne brige o ispitima, budućnosti, porodici...
To je sve stiglo...ali...
Evo , već dugo hoću da, jedan dan, idem tamo da gluvarim (ćerka kaže to oni zovu danas-blejanje)..isključim telefon...kao nekad, šetam u proleće..
Vidim,večeras, kod mene u lokalu, već i bašte rade.

Tih ranih 80-ih ,u proleće , i ja sam gluvario Terazijama, Knez Mihajlovom...bez cilja...tj. cilj sam ponekad ugledao na putu....
Sa skriptama iz Statike ponekad sam završavao na Kalemegdanu , iznad košarkaškog terena među topovima..da se kao nešto i uči.
Bilo je to vreme bioskopa...uveče Skadarlija...kasnije Maj/Jun-Ada.
Pa posleponoćni povratak ( kad se otprati devojka) a ono perači ulice sa šmrkovima da te odnese i ostavljene gajbe trouglastog jogurta pred radnjama...čekanje retkog busa 37,23...
Lepo što eto imamo ovde "u lokalu" da se prisetimo i nešto napišemo o tome.
Zato se tako jasno vidi Avala.
Da nije hladnijeg jutra i nošenja garderobe po inerciji -svi bi bili kratkih rukava.
Oko 16 h je bilo mislim preko 20 C .
Krenuo sam u šetnju u trenerci ( gornji deo) pa sam u putu morao da je skinem.
Kažu da se Srbi u svetu poznaju po -trenerci i patikama.
(Letos mi,jedan naš, kaže da su ga,tako obučenog, u Švajcarskoj legitimisali , u gradu, i pitali da li je član neke sportske ekipe.)
Dok sam bio odsutan izletište mi ozelenilo.
I ovo moje drvo-kesten.
Dobra ti je ova BG web.Nisam znao.
Iako sam tu , skoro u predgrađu BG , retko idem a i nije mi lako tamo stišati emocije.
Tu sam od 1980-1985 i ja proveo , iskreno, najlepše godine mog života.
Čini mi se da sam i tada bio svestan da više nikad neće biti tako.
Istina, nestale su one podsvesne brige o ispitima, budućnosti, porodici...
To je sve stiglo...ali...
Evo , već dugo hoću da, jedan dan, idem tamo da gluvarim (ćerka kaže to oni zovu danas-blejanje)..isključim telefon...kao nekad, šetam u proleće..
Vidim,večeras, kod mene u lokalu, već i bašte rade.
Tih ranih 80-ih ,u proleće , i ja sam gluvario Terazijama, Knez Mihajlovom...bez cilja...tj. cilj sam ponekad ugledao na putu....
Sa skriptama iz Statike ponekad sam završavao na Kalemegdanu , iznad košarkaškog terena među topovima..da se kao nešto i uči.
Bilo je to vreme bioskopa...uveče Skadarlija...kasnije Maj/Jun-Ada.
Pa posleponoćni povratak ( kad se otprati devojka) a ono perači ulice sa šmrkovima da te odnese i ostavljene gajbe trouglastog jogurta pred radnjama...čekanje retkog busa 37,23...
Lepo što eto imamo ovde "u lokalu" da se prisetimo i nešto napišemo o tome.
Comment