Foto za danas (2016)

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts
  • yoyogi
    Chairman of the Bored
    • Aug 2011
    • 4689

    Bicikl za povracaj izgubljenih kilograma: uvek nizbrdo.



    Ima elektricni motor koji se uposli na uzbrdici. Voze ga mame (vide se dva sedista za decu) i kosta vise nego moped tipa Poni Ekspress.

    Baterija je velicine iPhone samo duplo deblja, ima rucku, izvadi se i stavi u punjac.

    Ne treba registracija, dozvola, porez na motorno vozilo, benzin,nista.
    Azija, moja dežela.

    Comment

    • yoyogi
      Chairman of the Bored
      • Aug 2011
      • 4689

      Japan.
      Vracaju se deca sa sporta.



      Svi bicikle, svi kacige, zabranjeno je decu dovoziti/odvoziti iz skole, moraju sama da dodju i odu



      Azija, moja dežela.

      Comment

      • yoyogi
        Chairman of the Bored
        • Aug 2011
        • 4689

        Devojke, slusajte trenera.



        Utakmica je bila sa Canadian Academy iz Kobea, pobedile su sa 9:1, Tim "B", gde je moja cerka.
        Tim "A" je pobedio sa 11:0. Ponizenje za goste ali su prethodnih godina oni pobedjivali. Izgleda da je ovaj trener dobar, dva sata treninga svaki dan.
        Decembar 2. i 3. one gostuju u Kobeu. Da vidimo tamo.
        Azija, moja dežela.

        Comment

        • yoyogi
          Chairman of the Bored
          • Aug 2011
          • 4689

          Bila je reklama nekad, PKB, "Gde ste bile, gde ste isle...Isle smo u PKB da kupimo virsle".

          Nisu virsle, nije kupovina, vise je jedenje krofni posle uspona na planinu.
          Sto bas krofne? Zato sto se lako nose i sto su simbol grada i pasivnosti na kaucu i uz TV. Cisto, da ih iznesemo "na visi nivo".



          Sta gledamo dvogledom? Mt Ontake, na cijem smo vrhu bili 3 puta (3,200m). Danas se videla, obicno ne.



          Da tatko nije radio 48 sati pa nije mogao da se probudi, mi smo to imali zacrtano za 27. septembar 2014. Da ustanemo rano i budemo na vrhu bas za rucak i vreme krofni.
          I bas tada, bas za vreme tog nesudjenog rucka (11:57 ujutro) je Ontake planina eruptirala, reportaze, slike i uzasi i dimovi obilazili svet.

          Kisa kamenja velikog kao kombi vozilo a manji komadi kao frizider je usmrtila 55 planinara kao sto smo mi.

          Phew!

          Vise ne idemo na vulkanske planine i tacka. Ima ih i "gromadnih", isto napornih i za rekreaciju. Krofne i mleko na Mt Fujimidai

          Azija, moja dežela.

          Comment

          • onnut
            Moderator
            • Jan 2014
            • 1221

            Originally posted by yoyogi View Post
            Bila je reklama nekad, PKB, "Gde ste bile, gde ste isle... u PKB da kupimo viršle ..
            Gde se toga seti tamo u Japanu ?

            Eh te viršle sa senfom u zemički !
            Koliko sam ih samo pojeo posle vežbi na faksu.
            Pucale su na ugriz.
            Crveni zaobljeni PKB kiosci.Rešo sa 2 ringle i 2 lonca od rostfraja za viršle i ljute kobasice.
            I jogurt u tetrapaku.

            Preteča fast food .

            E Beograde osmdesetih !


            Vidim da se dobro izgladni i jede na čistom planinskom vazduhu na 1700 m.

            Dobro je dok se ide tako.

            Kod nas dece više nema.Taman posla da se ide sa ocem negde.
            Samo društvo.

            A kod nas danas hladan jesenji dan oko 3 C.

            Napolju se samo smrzavaju prodavci kupusa.
            Slika od danas , iz kola.

            Click image for larger version

Name:	20161113_134551-1.jpg
Views:	1
Size:	30.1 KB
ID:	17720

            Kupus -futoški.
            Kupuje se masovno za kiseljenje.

            Click image for larger version

Name:	20161113_134526-1.jpg
Views:	1
Size:	47.3 KB
ID:	17721

            Nije sa istoka pa smo malo promašili temu ali da uporedimo dan sa različitih delova sveta.
            I evociramo uspomene !

            Comment

            • yoyogi
              Chairman of the Bored
              • Aug 2011
              • 4689

              Mislim da sam te PKB kioske prvi put video 1974. Razvaljivao sam se kod njih, senf je bio poseban, to nije moglo da se kupi u radnji.
              Na faksu, nije bilo nista u blizini osim njih (u samom krugu faksa) pa su mi malo i dosadile, toliko sam ih jeo. Nikad ih necu zaboraviti.

              Za kupus, ovde to nema, kada se jede kupus, to je korejski "kimchi", ukiseljen i ljut.

              Da dodamo istocnjacku kisu koja danas pada ovde, Nagoya, suburbia



              Posle, u sumrak (17h)

              Azija, moja dežela.

              Comment

              • yoyogi
                Chairman of the Bored
                • Aug 2011
                • 4689

                Danas je u Thai praznik, "Loy Kratong". Kraj kisne sezone i dolazak cistog vremena.

                To je dan kada se niz vodu pustaju "kratong" mali ploveci napravci, da odnesu sve lose niz vodu.

                Ova slika nije moja:



                Druge dve jesu, kako moja Thai familija to obelezava. Simbolicno, tri stapica da gore, za nas troje. One u pidzamama.



                Malo porodicno slavlje, u "rasejanju"

                Azija, moja dežela.

                Comment

                • yoyogi
                  Chairman of the Bored
                  • Aug 2011
                  • 4689

                  Pitao me juce drugar posto su Yamaha akusticne gitare. Evo su, u radnji, ima ih na stotine.



                  Ove su 29,700 dinara, ukljucena torba. Elektrificirane, imaju elektroniku koja moze a ne mora da se ukljuci. I dzek za slusalice.






                  Uzeo sam njihov katalog, 60 strana, sve Yamaha gitare. Cene u radnji su 36% nize nego u katalogu.



                  Poslednja slika (uzeo sam sa neta, nisam mogao da slikam, 5 prodavaca oko mene da mi demonstrira) je "silent guitar. Samo kontura, ima slusalice, ima elektriku da se ukljuci u pojacalo. Prvi put sam video.

                  Azija, moja dežela.

                  Comment

                  • yoyogi
                    Chairman of the Bored
                    • Aug 2011
                    • 4689

                    Obavezne skolske uniforme, Japan. Od 1885. godine. Materijal se verovatno promenio ali kroj i dizajn nisu. Muska je na primer, kopija uniforme pruskih kadeta.



                    Cena je kao u dinarima + cipele, dokolenice, salovi, kaputic.



                    Ode na 50,000 dinara, pa ako ima vise dece.



                    I njih ima na izgled istih ali su neke skuplje, ima nekoliko proizvodjaca, verovatno materijal cini razliku u ceni.





                    Ovo je povodom najnovije koske koju su vlasti bacile narodu u Srbiji da se biju oko nje: skolske uniforme. Ako je jedna kompletna 500 EUR, ako u Srbiji ima 2 miliona djaka, to je 1 milijards dolara samo za uniforme. (Ala bi se neciji kum ili burazer obradovao da dobije taj posao.).

                    Kako je Japan onda, 1885. dok se u zemlji gladovalo (masovna emigracija u Brazil i na Havaje, sada ih u Brazilu ima 2 miliona, sve potomci) uveo iniforme? Tako sto one pocinju od 6. razreda. Do tada, deca kroz predmet "Domacinstvo" sama nauce da je sasiju.

                    Za vreme 2. svetskog rata, deca su sila vojnicke uniforme.
                    Azija, moja dežela.

                    Comment

                    • yoyogi
                      Chairman of the Bored
                      • Aug 2011
                      • 4689

                      Na putu za planinarenje, sume, sa meckama. Znak kaze da je opasno.
                      Ne znam da li su vec pospale, jos nije hladno(18. novembar) samo bolje ne proveravati.



                      U avgustu je bilo cetiri napada medveda sa smrtnim ishodom (po ljude).
                      Azija, moja dežela.

                      Comment

                      • yoyogi
                        Chairman of the Bored
                        • Aug 2011
                        • 4689

                        Jaooj, 'rane !

                        Sad se vratimo sa planine a ceka nas paket iz Srbije. U stvari, nasi ljudi koji zive u Japanu pa se zena vratila iz Srbije, poslali mi, lokalno, paket.
                        Kajmak, cvarci duvanski sitni, ajvar, sir, dzem od sljiva, cokoladice ...



                        Bice ujutro po prvi put da familija vidi i jede takve stvari.
                        Idemo kod njih u sredu ali su, opravdano, mislili da bolje da ne stoji do tada.
                        Azija, moja dežela.

                        Comment

                        • yoyogi
                          Chairman of the Bored
                          • Aug 2011
                          • 4689

                          Yokaichi, grad petrohemije i industrije, lucki uz to.



                          Osim centra grada od 340,000 stanovnika, sve je petrohemija i industrija.



                          Vreme je danas bilo vetrovito pa su dimovi bili razduvani.



                          Generalno, jadno mesto za zivot. Negde 1970-ih, dok ekologija i pravila nisu ogranicile ispustanje gasova, to je bila kloaka.
                          Cak i danas, kada neko tesko kaslje, kaze se u zargonu "Yokaichi kasalj".
                          Azija, moja dežela.

                          Comment

                          • onnut
                            Moderator
                            • Jan 2014
                            • 1221

                            Originally posted by yoyogi View Post
                            Jaooj, 'rane !

                            .....
                            Kajmak, cvarci duvanski sitni, ajvar, sir, dzem od sljiva, cokoladice ......
                            Tačnije -vojvođanska 'rana.
                            Samo da su oni pravi čvarci a ne ti duvan sitni.
                            A čokoladne banane "Soko Štark" nekad su bile u drugoj ambalaži -providnom celofanu.

                            A za Thai familiju je najbliže -ajvar.
                            Mogu zamisliti reakciju na čvarke a koliko znam nisu im bliski ni mlečni proizvodi, pekmez a i čokolada.

                            Comment

                            • onnut
                              Moderator
                              • Jan 2014
                              • 1221

                              Originally posted by yoyogi View Post
                              Yokaichi, grad petrohemije i industrije, lucki uz to.


                              Znači kao kod nas Pančevo.

                              Vidim na mapi da je na pola puta do Tsu.

                              Nadam se da je bilo prijatno druzenje i uživanje uz srpsku hranu.

                              Comment

                              • yoyogi
                                Chairman of the Bored
                                • Aug 2011
                                • 4689

                                Uvek mora da bude svezeg cveca na stolu.



                                Ljijani su posebno izdrzljivi i mirisu mi preko stola. Samo im ne diraj prasnike, ne moze da se ocisti kad se zalepi. Cerka jednom uzela da pomirise pa je isla na umivanje nosa sapunom.



                                Nego dunje su mi ovde vaznije. Retko ih vidjam i juce sam ih kupio. Njih sigurno ima vise vrsta, one kojih se secam nisu bile nikada neko popularno voce za jelo (kao jabuke), vise za slatko. Ove su jedva malo slatke, kao nezrele kruske.

                                Azija, moja dežela.

                                Comment

                                Working...
                                X