Dok 12.000 vozila,svakodnevno prolazeći, na trasi puta Ruma-Novi Sad devastira Nacionalni park Frušku Goru,čekajući obećani tunel od 3,5 km , mnogi i ne znaju da se na samo stotinak metara uz put nalazi neobična dolina.

Odmah po izlasku iz mesta Irig, na prvim padinama Fruske Gore,skretanjem sa tog puta naleti se na manastir Novo Hopovo i pukne pogled na obronke planine.

Žuta zgrada je manastirski konak koji sa sve 4 strane opasuje sam manastir.

Od tog manastira ide uzani asfaltni put, 3 km , do manastira Staro Hopovo, o kome sam pisao par postova ranije


Iako mali,ušuškan u šumu uz planinski potok, unutra ima bogat ikonopis

Košnice sa medom

Izvor vode

Ali nije ovo post o manastirima već o onome što se može videti na tom putu od 3 km između njih.
Najpre pukne pogled na procvetale voćnjake i stare socijalističke vikendice.

U Brozovo vreme to je bio maksimum do koga su rukovodioci i političari mogli ići.

Imati vikendicu na planini ili moru pa i to da se ispita imovina.

To danas druga generacija prodaje za 15-20.000 €.Puni su oglasi npr. 90 kv.m. i okućnica sa voćem od 4 ara za 20.000 €.
A danas , ako političar, rukovodilac ili "kontravezni biznismen" nije "maznuo" milionče (€ ili $) nije uradio ništa.
Otkada je asfaltirana ova trasa ,između dva manastira,pre možda 10 godina , seljaci su videli priliku da lošu brdsku zemlju dobro prodaju.
Skoro svaka parcela je za prodaju,sve sa izvodom iz katastra, pa ovako na drvo

Cena ,tražena, oko 9.000 €/ha. skoro kao i cena kvalitetne zemlje ovde.
Za dobitnike tranzicije - to je kikiriki novac.
I evo ih.

Vinogradi blagorodni...
A vikendice kao dvorci opasani zidinama

Voćnjaci...

Kao da smo u dolini Loare..



Lep pogled dok idem po vodu

Posle mi dođu kao mušterije.
Uglavnom BG,džipovi,brokeri sa berze..
Odmah po izlasku iz mesta Irig, na prvim padinama Fruske Gore,skretanjem sa tog puta naleti se na manastir Novo Hopovo i pukne pogled na obronke planine.
Žuta zgrada je manastirski konak koji sa sve 4 strane opasuje sam manastir.
Od tog manastira ide uzani asfaltni put, 3 km , do manastira Staro Hopovo, o kome sam pisao par postova ranije
Iako mali,ušuškan u šumu uz planinski potok, unutra ima bogat ikonopis
Košnice sa medom
Izvor vode
Ali nije ovo post o manastirima već o onome što se može videti na tom putu od 3 km između njih.
Najpre pukne pogled na procvetale voćnjake i stare socijalističke vikendice.
U Brozovo vreme to je bio maksimum do koga su rukovodioci i političari mogli ići.
Imati vikendicu na planini ili moru pa i to da se ispita imovina.
To danas druga generacija prodaje za 15-20.000 €.Puni su oglasi npr. 90 kv.m. i okućnica sa voćem od 4 ara za 20.000 €.
A danas , ako političar, rukovodilac ili "kontravezni biznismen" nije "maznuo" milionče (€ ili $) nije uradio ništa.
Otkada je asfaltirana ova trasa ,između dva manastira,pre možda 10 godina , seljaci su videli priliku da lošu brdsku zemlju dobro prodaju.
Skoro svaka parcela je za prodaju,sve sa izvodom iz katastra, pa ovako na drvo
Cena ,tražena, oko 9.000 €/ha. skoro kao i cena kvalitetne zemlje ovde.
Za dobitnike tranzicije - to je kikiriki novac.
I evo ih.
Vinogradi blagorodni...
A vikendice kao dvorci opasani zidinama
Voćnjaci...
Kao da smo u dolini Loare..
Lep pogled dok idem po vodu
Posle mi dođu kao mušterije.
Uglavnom BG,džipovi,brokeri sa berze..
Comment