Sa bezbedne daljine, opet paninarenje, sa Mt Fujimidai, gledam Mt Ontake.



Dan pre nego sto je eruptirala, imao sam tezak rad u firmi, posle party, na planirano planinarenje nismo otisli bas na tu planinu tog kobnog dana.

Probudio sam se 2 sata prekasno pa smo otisli na Komagatake, nekih 50km od Mt Ontake. Sve autoput, do Ontake treba 40km lokalnim putem.
U vreme kada smo trebali da budemo na vrhu Mt Ontake, bili smo u kolima na 20km od nje. Culi "pak-pak-pak", kao da neko testira vatromet. Ne, to je bila erupcija, bljuvanje kamenja velicine frizidera.

Tamo niko ne zivi, ta erupcija je ubila 57 planinara, cifra koja ide obicno uz teroristicke akcije na pijacama ili mestima gde ima mnogo ljudi.
Samo kaze koliko je gusta kisa tog ubitacnog kamena bila. Da sam se probudio 2 sata ranije, od tog dana ovaj sajt ne bi ni postojao. Ponavljam sliku iz prethodnog posta, sta je posle bilo.
Srecan sam da moja cerka i ja nismo mrtvi pod tim kamenjem i pepelom.