Novogodisnji obicaj, jos traje. Pravljenje tradicionalnih zimskih kolaca, mochi.

Isao i ja, jedna prijateljica je komandir skauta, u njihovom kampu se to desavalo. Januar mesec, oni u kratkim pantalonama (posle smotre su se obukli):




Pirinac (nije isti kao za sto, drugaciji je i ima ga u dzakovima na tone po supermarketima oko nove godine) se skuva u melasu, ocedi se i stavi u ovaj kameni tuch:




Onda ga jedan udara maljem a izmedju dva udarca drugi ga zamesi kao testo, na brzinu:




Probao i ja:




Tu se svi izredjaju dok ga ne utuku:





Mochi su razni, ovi su sa pasuljem:





Ovi su ukrasni. Iseku pirincevo testo na trake. onda trake rolaju oko grancica:











Za ukras, skupo i profesionalno napravljeno, ovako se izlozhi, kao u foajeu mog tokijskog ofisa. Ko god prodje, bez obzira na kom je polozaju u firmi, isao je isto ovako negde da pravi mochi: