Novogodisnji obicaj, jos traje. Pravljenje tradicionalnih zimskih kolaca, mochi.
Isao i ja, jedna prijateljica je komandir skauta, u njihovom kampu se to desavalo. Januar mesec, oni u kratkim pantalonama (posle smotre su se obukli):
Pirinac (nije isti kao za sto, drugaciji je i ima ga u dzakovima na tone po supermarketima oko nove godine) se skuva u melasu, ocedi se i stavi u ovaj kameni tuch:
Onda ga jedan udara maljem a izmedju dva udarca drugi ga zamesi kao testo, na brzinu:
Probao i ja:
Tu se svi izredjaju dok ga ne utuku:
Mochi su razni, ovi su sa pasuljem:
Ovi su ukrasni. Iseku pirincevo testo na trake. onda trake rolaju oko grancica:
Za ukras, skupo i profesionalno napravljeno, ovako se izlozhi, kao u foajeu mog tokijskog ofisa. Ko god prodje, bez obzira na kom je polozaju u firmi, isao je isto ovako negde da pravi mochi:
Bookmarks