Doktorski stanovi, uz samu bolnicu Toyota Kosei.



Skroz desno je zgrada skole za medicinske sestre. I one imaju jedan blok stanova. Stanovi su 32kvm, svako za sebe, nema cimera i deljenja.
Svaka bolnica ima tako, taman posla da doktori i sestre idu po gazdaricama pod kiriju. U stvari, i mnoge firme imaju svoje garsonjere, ide do nivoa fabrickih radnika na traci.
Ovde, do posla nema putovanja: imaju svoj podzemni prolaz i to im je 5 minuta.
Naravno, ne stanuju svi tu, mozda 10%. Mnogi i nece ali kad su mladi i tek pocinju, dobro im dodje prvih nekoliko godina ovako.



Tu se stanuje do 30. godine zivota ili dok se ne ozene/udaju, sta dodje pre. Bas sinoc prolazim tuda, petak 8 uvece, bilo je svetlo u svakom 20-om stanu. Gde li su otisli u zivot? Pre ce biti da rade. Kada se bolnica zatvori za pacijente (hitna ostaje) onda sredjuju administraciju.
Doktori rade toliko da je od cuvene dugovecnosti Japanaca (muskarci 84 godine) doktori, bas doktori, prozive samo 70. Toliki je to rad. Sto onda idu u tu profesiju? Dobra plata i ogroman ugled koji se uziva, cela porodica.

Oni koji imaju portabilne specijalnosti (kao dermatolozi, decja medicina) otvore svoje ordinacije negde u 40-oj i to se smatra penzionisanjem.
Hirurzi, koji ne mogu da praktikuju u kuci ili garazi, ostaju da crnce do kraja radnog veka (prozive 5 godina u penziji i odose).